Novi početak

Dragi moji, nakon puno razmišljanja, odlučila sam nastaviti pisati blog, ali ipak s malom promjenom. od sad me možete naći na adresi http://chezbubushka.co.nr/

H&M čini život ljepšim!

Dragi moji, istina je, H&M će se stvarno uskoro otvoriti u Zagrebu! I to vrlo skoro! Srce mi je zaigralo kad sam primila mail s pozivom na predstavljanje H&M kolekcije za proljeće, ovdje u našem gradu! I što drugo reći nego da je kolekcija jednako lijepa kao i na fotografijama koje su objavljene u prosincu! Po meni H&M nije samo robna marka već i stil života. Pratio me od najranijih dana, tj. djetinjstva u Danskoj. Često me veselio u Augsburgu, dobro, ako ćemo iskreno bio je na mojoj svakodnevnoj ruti i taman dobro došao da se opustim prije sata.
Kolekcija je puna modela koji kao da su za mene rađeni. Haljine i hlače inspirirane sedamdesetima, Sewdish Hasbees klompe (njih pikiram već par godina ali mi nekako uvijek ispadnu preskupe, ali sad će biti moje), jarke boje. Haljina kao stvorena za ljetno vjenčanje, moj najdraži model traperica (mislim na one koje idu u zvono, a gore su uske,uske). Sve u svemu, divno! Mislim da svi već znate kako u H&M apsolutno svatko može naći nešto što će mu se sviđati. I za razliku od mnogih drugih dućana, te stvari će uz pravilno održavanje trajati godinama. Ja već znam da ću komade koje uspijem uhvatiti nositi i nositi!
Danas ću vam pokazati kako je sve izgledalo, a sutra ili možda već malo kasnije, pokazat ću vam i svoj izbor meni najdojmljivijih komada iz nove kolekcije!


Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us


By bubushka at 2011-02-24


By bubushka at 2011-02-24


By bubushka at 2011-02-24


By bubushka at 2011-02-24


By bubushka at 2011-02-24


By bubushka at 2011-02-24

Cipele za ne baš svaki dan

Ili novi DIY projekt. Već dugo gledam YSL Palais Mohawk cipelice i uz svo nadanje da ću ih ikada imati, palo mi je na pamet što napraviti i pri tome uštediti kojih 700 eura. Dakle, obične crne salonke od brušene kože, malo umjetnog krna, pištolj za ljepilo i malo laka za kosu čine čuda! Ja sam sa svojima oduševljena!
Puno pusa svima!

Moja zima

Dragi moji, nije me bilo dulje vremena iz dva razloga. Prvi je taj da sam imala toliko posla da ponekad nisam stigla niti pojesti u miru, što je opet, s druge strane dobro, jer obožavam raditi. Drugi je taj, što sam se htjela malo odmoriti od bloganja i razmisliti kako dalje. Naime, imam neku ideju i viziju oko svega ovoga, i po meni bi se blog trebao razvijati u određenom smjeru te napredovati. Muku mučim s kvalitetom fotografija i to me živcira. Naime, pošto se najčešće sama slikam i to u svojoj sobi, pokušavam naučiti o fotografiji što više. U planu imam neke promjene, možda i momka angažiram za fotografiranje, vidjet ćemo. :-)
Ovaj je mjesec bio pun uzbudljivih novosti i promjena planova. Tako sam saznala da me sljedećih mjeseci očekuju i više nego uzbudljiva putovanja. U ožujku se spremam u Berlin i to na dva tjedna. Sudjelovat ću u uzbudljivom projektu s puno mojih vršnjaka kolega iz cijele Europe. Da ne spominjem, da Berlin obožavam! Tamo imam puno prijatelja koje se veselim vidjeti, čekaju me i više nego uzbudljivi koncerti, a nadam se da će ostati i vremena za shopping. Najviše se veselim vintage shopovima, koji su mi ovih mjeseci života u Zagrebu stvarno falili, novoj ponudi u TK Maxx-u (obožavam taj dućan, pogotovo zbog cipela), Monkiu, Gini Tricot, MAC-u i ostalim krasotama tog divnog grada. Veselim se i što ću si napokon moći kupiti zalihe i zalihe slatkog bavarskog senfa ( naime, ja taj senf mažem čak i na kruh, uz malo preprženog luka na tostu, postaje pravi užitak). Naravno, za sve to će mi trebati i novaca, a pošto naši umjetnički honorari i nisu baš redoviti i pouzdani, odlučila sam i prodati nešto svoje robe koju sam godinama skupljala. Kao što znate, zadnjih sam mjeseci izgubila dosta na težini. U principu, u proteklih godinu dana sam smršavjela 25 kilograma što je i više nego puno. I sva ta krasna roba je ostala nenošena. Ako ste zainteresirani za bilo koji komad, možete pogledati ovdje.
Zatim, u travnju se spremam u Pariz na natjecanje. Koliko god me veselila činjenica da ću boraviti u svom najdražem gradu, još me više iznenadio poziv od mog prijatelja Jacobana festival u Bordeaxu početkom lipnja. Papat ćemo finu hranu, piti fino vino i kako mi je Jacob rekao, svaki dan za doručak jesti makarone.
Jučer smo pak nas tri cure bile na lijepoj kavici, a poslikao nas je Fićo. Poslije sam išla u Mimaru pošto je moj dragi svirao u sklopu Noći muzeja. A poslije? Uživali smo u toploj čokoladi od gorke čokolade koju sam sama napravila (pri tome mislim i na čokoladu i na toplu čokoladu). Puno vas sve pusam i nadam se da uživate u ovoj krasnoj romantičnoj zimi!

Za kraj godine

Godina koju danas privodimo kraju za mene je bila godina velikih promjena i odrastanja. Da ću ju pamtiti kao najljepšu godinu u životu, definitivno neću. Ostala sam bez jedne od najvećih potpora u svome životu, moje najdraže bake. Također, morala sam prihvatiti činjenicu da više nisam studentica i postala dio društva nezaposlenih. Ovo je bila i godina opasnih ozljeda i bolesti koje sam pretrpjela. Usudila bih se reći da sam prvi put osjetila što znači prava bol. Prvi put u životu sam iskreno bila tužna i potpuno izgubljena. Prvi puta čula ne kao ozbiljan odgovor. Čula uvredu na svoj račun koja me iskreno povrijedila. Shvatila da ne može baš sve ići po planu koji sam si zacrtala. Ali s druge strane, bilo je tu divnih koncerata i putovanja, spoznaje koliko značim nekim ljudima, sretnih trenutaka. Uostalom, pokrenula sam i ovaj blog koji mi je na neki način promijenio život. Upoznala sam prijateljicu kakva se upoznaje jednom u životu, moju Ljupku. Upoznala sam i puno divnih cura blogerica, izašla iz svoje muzičarske čahure i zapravo prvi puta osjetila kako me nitko ne osuđuje kao površnu jer volim modu. Osjetila sam kako je to kad voljena osoba stoji uz tebe i gura te naprijed kad si uvjeren da više ne možeš dalje i želiš sve samo prespavati. Osjetila sam kakav je to osjećaj nositi dizajnerske torbe i cipele, pogotovo kad si svjestan da si ih kupio sam zahvaljujući svom vlastitom trudu i radu. Kad sam bila manja maštala sam o tome kako će moj život izgledati kad budem velika. Prvi put u životu, stala sam i shvatila da sam puno stvari koje sam tada željela postigla. Dakle, odrastam, Sve brže i brže i uživam u tome, onako iskreno. Promijenila sam svoj život nabolje, i zbog toga sam sretna, stvarno sretna. A što se tiče sljedeće godine, nemam prevelike želje i planove. Osim možda toga da nađem posao koji će me činiti sretnom i napokon započnem zajednički život sa svojim najdražim. I odem u Pariz i Moskvu i ove godine. Dobro, i St. Petersburg. A vama, svojim najdražim čitateljima želim zdravu i uspješnu godinu, punu krasnih cipelica i krpica, pokoje torbice, te onog najvažnijeg iskrene i sretne ljubavi koja vas pretvara u Audrey Hepburn u najromantičnijem filmu ikad snimljenom. A noćas pamet u glavu, lijepo se zabavite, ali ostanite dame, nemojte previše piti jer će vam to zadati samo glavobolju i pokoju neugodnu situaciju kad se otrijeznite. Ja ću Novu dočekati doma, sam s dragim u svilenom šlafroku, s finim šampanjecem, makaronima i tortom od čokolade. Toliko se veselim tome! Jedva čekam novo desetljeće, osjećam da će to biti moje desetljeće!



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us
Haljina: Zara, Cipele: Juraj Zigman za Peko, Šubara: bakina



Uploaded with ImageShack.us



Uploaded with ImageShack.us
Šos: Mango, Dolčevita: H&M, Cipele: Juraj Zigman za Peko



Uploaded with ImageShack.us
Haljina: Miss Selfridge, Cipele: Shoesone

Krilata Nika, ali ne sa Samotrake!

Znam da sam bila ne užasna nego najgora blogerica ovih tjedana, ali da vam iskreno priznam, trebao mi je mali odmor od bloga. Jednostavno, bilo je hladno, ja sam ionako većinu vremena bila doma, a ako bi izlazila bilo bi to na što kraće i u što debljoj odjeći. Zima me uvijek iz nekog razloga ulijeni. Imala sam i dosta posla, tako da je sve to rezultiralo zanemarivanjem ovog jadnog bloga. Iapk, inspiracija je stigla, vjerojatno zajedno s ovom haljinom, ali i činjenicom što je prosinac uvijek svečani mjesec pun događanja. Nije li to idealna prilika za prošetati sve one krasne haljine koje tokom godine skupljamo?
Što se tiče same haljine, podsjetila me na kip Nike sa Samotrake. Nekako je močna, dekadentna, a opet vrlo decentna. Baš kako ja volim!
I svečano i javno obećajem da sam od danas redovita u starom revijalnom tonu!


Uploaded with ImageShack.us


Uploaded with ImageShack.us


Uploaded with ImageShack.us

Haljina: Lanvin <3 H&M , Traka: H&M, Torba: Asos, Cipele: Roberto

Fashion Week na hrvatski način

Od 25. do 27. studenog ove godine u Zagrebu se održava Dreft Fashion Week. Od prvotnog ushićenja zbog poziva, i još većeg zbog činjenice da će toliko blogerica biti na okupu (pogotovo kad sam saznala da će i Bernarda i Mila potegnuti čak iz Dalmacije) došla sam u roku od manje od tri sata do potpunog razočaranja. Naime, ne želim nikoga uvrijediti, ali isto tako, ovo je moj prostor na kojem pišem što želim. Ovo nije reklamna ploča i niti je moja želja niti cilj pretvoriti se u kakvu posvudušu, kao niti ostvariti ne znam kakvu modnu karijeru, pogotovo s obzirom na to da sam i više nego sretna i ispunjena u svom zanimanju. Dakle, stvari stoje ovako. Smetaju mi izrazi kao što su blogerska prostitucija, ismijavanje i vrijeđanje, pa ljudi, ovo je zabava. Ja modu volim zbog sebe, zato što se volim dotjerati, volim kad me druge žene pogledaju na ulici, volim sklopiti prijateljstva zahvaljujući cipelama kao što se dogodilo prošli tjedan. To je za mene moda, ono što što mi pomaže da se osjećam hrabrije za kročenje ovim okrutnim svijetom. Ne želim biti ginekolog koji zna sve ženske unutarnje organe i kako funcioniraju već ljubavnik koji zna zadovoljiti ženu.
Priznajem, Fashion Weeku sam prisustvovala samo prvu večer, i ne, neću davati kritike, nego reći da mi je za oko zapala kolekcija samo jedne dizajnerice. Zjena Glamočanin. To je ime koje ću zapamtiti. Njene kreacije pletiva napravljenih od video vrpca urezale su mi se u pamćenje i tamo će još dugo ostati. Od ostaloga mi se apsolutno ništa nije previše urezalo u pamćenje. Da ne kažem da je cijeli program bio predug i da smo u pauzi ostale bez svojih mjesta s kojih se mlade dame ni pod kojim uvjetom nisu htjele maknuti. Ali kao što rekoh, očito ovakav tip događanja nije za mene jer ne patim za tim lažnim glamurom i "poznatim" osobama, isto tako kao što revije nikad baš nisu bile đir. Ja odjeću rađe vidim na interesantnim ljudima nego bezličnom manekenkama koje su još u ovom slučaju bile stvarno loše. Niti znaju hodati, niti su depilirane, a da ne pričam o tome da je svaka imala celulita čak više od mene. Neš ti takve, onda i ja mogu u manekenke!
Ipak, u ovoj su se večeri dogodile i pozitivne stvari! Blogerice su se družile, napokon i uživo upoznale, a kojih 2 minute prije revije na ebayu sam osvojila i božićni poklon, Lanvin haljinu za pola cijene! A kako nam je bilo, možete pogledati zahvaljujući krasnim fotografijama već nezamijenjivog Filipa, te ostalim blogovima preslatkih cura!

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27

By bubushka at 2010-11-27